Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), američka publikacija je u članku ispitala put iranske regionalne strategije i pokušala predstaviti narativ opadanja i prikazati iranske alate odvraćanja kao oslabljene; međutim, pažljiv pregled ovog izvještaja pokazuje da je nekoliko fundamentalnih tačaka o stabilnosti Irana, njegovom dugogodišnjem regionalnom utjecaju i nastavku identiteta otpora Islamske Republike jasno vidljivo.
U ovom članku, časopis Atlantic se osvrće na nedavne napade SAD-a i cionističkog režima na Iran i snage otpora, ali istovremeno, citirajući Michaela Dorna, višeg saradnika na Hudson institutu, piše: „Pogođeni su, ali ne vidim znakove da padaju.“
Prema američkom časopisu, Iran se više puta oživio i savladao nedaće preispitujući svoju strategiju i pronalazeći načine da zaobiđe SAD i cionistički režim; nešto što se očekuje da će se ponoviti i ovaj put.
Atlantic se također poziva na riječi Vrhovnog vođe revolucije, Seyyeda Alija Hamneija, o nedavnom zločinu SAD-a i okupacionog režima, te ga citira kako piše: „Front otpora nije komad opreme koji se može uništiti, dezintegrirati ili uništiti. Ovaj front neće oslabiti pod pritiskom, već će ojačati.“
U tom smislu, američki diplomatski zvaničnik je za The Atlantic rekao: „Iranska strategija i danas funkcioniše. Bojim se da ćemo izgubiti pristup regiji prije nego što završimo njihov posao.“
Govoreći o udarcima nanesenim osovini otpora, američki mediji su priznali da ova osovina nije poražena, već je određivala geopolitičke odnose regije i izazivala bogate zapadne zemlje u posljednjih 20 godina.
Opisujući otpornost otpora, The Atlantic se osvrnuo na američki napad na Irak i otpor Sayyeda Muqtade al-Sadra, te napisao, misleći na Ricarda Sancheza, komandanta američkih kopnenih snaga u Iraku: „Sanchez je rekao da mu je misija bila ubiti Muqtadu al-Sadra, ali je bilo nemoguće ignorirati činjenicu da je Muqtada al-Sadr držao govore pred velikim masama i da su Sanchezove izjave snimljene u rovovima na nepoznatim lokacijama.“
S druge strane, članak također priznaje da Hamas i dalje stoji uprkos dvogodišnjem bombardiranju i opsadi, te da se samo to preživljavanje smatra „vrstom pobjede“.
Američka publikacija se također bavi Irakom i napominje da nakon atentata na Kasema Soleimanija, grupe otpora u zemlji i dalje igraju dominantnu ulogu u političkoj i ekonomskoj strukturi Iraka, te da su mnoge od njih zadržale svoju otvorenu lojalnost Iranu.
Ističući da se osovina otpora danas nalazi u teškoj situaciji, članak priznaje da je Iran sposoban pronaći nove strategije za suočavanje sa svojim neprijateljima.
Atlantic također ukazuje na reakciju javnog mnjenja u Iranu i priznaje da su čak i mnogi domaći kritičari vlade zauzeli jedinstven stav u skladu s vladom tokom sukoba sa cionističkim režimom i Sjedinjenim Američkim Državama.
Your Comment